RECENZIJA Lea Klarić, Mame Kvarnera

Za kišom doći će duga.

Za oblacima sunčev sjaj.

Noć do svitanja traje.

Starom je danu kraj.

Ovim stihovima započinje slikovnica Duga poslije kiše. Autor stihova je Smriti Halls, a čarobne ilustracije djelo su Davida Litchfielda. Dva navedena  autora zaista su ‘kliknuli’ jer nije jednostavno pronaći ilustratora koji zna prikazati tvoje misli u slici. Posebice kada su tvoje misle toliko simbolične i moćne, a opet izrečene tako sažeto i upečatljivo.

Od Davida Litchfielda nismo ni navikli na ništa manje nego čarobno. Ako još niste upoznati s njegovom trilogijom Medo i klavir, ostavljam vam poveznicu i svakako to učinite.

Tekst je, kako ste mogli zaključiti iz uvodnog citata, pisan u stihovima. Na svakoj stranici je jedan stih popraćen i dočaran ilustracijom.

Duga poslije kiše je slikovnica koja govori o mnogočemu – o životu, svijetu, sudbini, prijateljstvu i upornosti. Govori o prolaznosti, uzrocima i posljedicama, svijetlu i tami i vjeri u bolje sutra.

Dok su stihovi općeniti i mogli bismo ih primijeniti na sve životne situacije, ilustracije pričaju priču o djevojčici i njenoj lisici koje zajedno putuju po kiši, po mračnoj noći, kroz sablasne šume, preko planina i ledenih brjegova, kroz oluje i nemirna mora da bi naposljetku pronašle smiraj, sunčane obronke, cvjetne livade i dugu poslije kiše. Sve uz pomoć prijatelja koji im pomažu i koji ih bodre.

Pouka priče je da svemu dođe kraj, kako lijepom tako i ružnom. Poslije kiše dolazi duga, poslije ružnih situacija dolaze ljepše. Samo je potrebno hrabro vjerovati u sebe, slijediti svoj put do zacrtanog cilja i na tom putu se pouzdati u bližnje, pronaći prave prijatelje koji su s nama i kad je dobro i kad ‘zaškripi’.

Dođu tako dani crnji od noći. Brige se roje.

Zmajeve pogledaj u oči. Pobjede se broje.

Izvor: Mame Kvarnera