Teddy sadrži elemente koji ga po definiciji čine hororom, ali strah sigurno nije prvi osjećaj koji će mi ostati uz ovu knjigu. Osjećaj, da.
Ovo je knjiga koja izaziva emocije i potiče osjećaje. Vrlo neočekivane, ali dobrodošle.
Sama radnja je zanimljiva.
Uz pomoć svog sposobnog i proaktivnog sponzora rehabilitirana ovisnica Mallory postaje dadilja slatkom, poprilično naprednom petogodišnjaku Teddyju.
Useljava se u kuću dobre obitelji u dobrom susjedstvu, upoznaje nove ljude, uistinu ostavlja prošlost iza sebe i kreće u bolji i zdraviji život, ali Teddy crta.
Jako dobro crta, ali svaki novi uradak je sve strašniji i Mallory polako shvaća da se prikrada nešto loše, jezivo i strašno.
Čitava priča je popraćena upravo tim crtežima pa tako čak i da ne shvatite što je opisano već na sljedećoj stranici ćete to vidjeti.
Jasno, detaljno i uspješno u svakom pogledu.
Sviđa mi se priča, sviđaju mi se crteži i ukupna kompozicija i sviđaju mi se osjećaji koje je ova knjiga izazvala u meni.
A mislim da ti osjećaji ovise o tome koliko možemo vjerovati u neke stvari. Meni je drago što sam povjerovala, ali i što se nisam trebala truditi oko toga. Prirodno mi je došlo.
Ako se mene pita, ovo je priča o jednoj ljubavi ispričana na drukčiji način.
I pored nje sve drugo postaje nebitno.
I jeza i strah i napetost i čitalačko iskustvo koje pomaže naslutiti što se događa.
Sve su to sitnice koje ćemo lako zaboraviti.
Ono najstvarnije od svega nećemo.
Izvor: Mali dnevnik čitanja