RECENZIJA Andrea Šikić, Mamine knjige

Kada ste posljednji put bili uzbuđeni dok ste čitali dječju knjigu? Ja sam uz svakog Harry Pottera osjetila to. No, onda mi je, skoro 20 godina poslije u ruke došla knjiga koja je i naslovnicom neodoljivo podsjeća na voljeni serijal iz djetinjstva i koja mi je malo oduzela dah.

Da, ja sam Andrea, imam skoro 34 godine, dvoje djece i ujedno sam od njih najveće dijete – ja. Barem kad su u pitanju dječje knjige. Ili David Walliams, kojeg sam postala obožavatelj zahvaljujući ekipi Mozaik knjige koja mi je njime otkrila cijeli novi svijet.

Ovim simpatičnim romanom za djecu (rekla bih uzrast 8+) Walliams je još jednom nadmašio sam sebe. Kakva priča! S guštom sam je “progutala” za sat-dva.

Walliams nas ovaj put vodi u budućnost, u 2120.godinu,u London. Zemljom vlada mrak, grad je u ruševinama, ljudi gladuju. U srcu Buckinghamske palače iz koje nikad nije izašao živi boležljivi dvanaestogodišnjak, princ Albert. Dane krati čitanjem knjiga koje obožava. No, odjednom se u palači počinju događati neobične stvari. U gluho doba noći, hodnicima nešto vreba. Odjednom, kraljevska garda odvodi njegovu majku u Londonski toranj, optuživši je da je izdajnica i revolucionarka. Alfred se ne može pomiriti s tim i vođen željom da spasi svoju voljenu majku, upušta se u istragu, a usput otkriva niz neobičnih događaja i odlučuje spasiti ne samo nju, već svijet kojem prijeti uništenje od opasnog Lorda Protektora koji se želi riješiti kralja i zavladati Britanijom uz pomoć zlih sila i uz zvijer koja se zove grifon….

Neću vam dalje o sadržaju, ali ova pustolovina ima sve. U Walliamsovom stilu. Tablicu jačina smrada recimo.  Zdravi i odrasli humor isto. Jako zabavne opise i dosjetke o bakicama. Napeto je, i nećete moći prestati okretati stranice dok ne otkrijete što je sve otkrio Alfred i kako će se s tim nositi.

Sve to ne bi bilo toliko genijalno da nije sjajnih ilustracija Tony Rossa koje oživljavaju priču pred našim očima.

I ptice na grani znaju koliko me uvijek oduševi prijevod Ozrena Doležala, koji je i ovaj put odradio vraški posao prevodeći neobične izraze i Walliamsov rječnik općenito.

Dala sam ovoj knjizi četiri zvjezdice samo zašto što mi je kraj došao prebrzo i što sam očekivala još, obzirom koliko se dobro i postepeno gradila napetost u radnji. Oduševio me i ovaj put Walliams likovima, koji su sve samo ne površno ocrtani i crno-bijeli. Tu je majka koja mada kraljica, vjeruje u svoje snove, ideale i revoluciju. Nije li to sjajno naspram stotina godina priča u kojima je jedina ženina sreća bila u muškarcu? Njezina ljubav prema sinu među dražim mi je prikazima u knjizi, baš kao i poremećena ljubav Lorda Protektora i njegove mame koja ne vidi zlo pred svojim očima kad je u rukama najdraže osobe.

Provlače se tu i mnogi motivi tipičnog distopijskog djela i poruke o tome što nam sve prijeti u budućnosti i koje su posljedice čovjeka koji nema mjeru na putu do cilja.

Dajte djeci da pročitaju, a onda im uzmite za sebe!

Izvor: Mamine knjige