Pino u gradu

Opet se družimo s Pinom i njegovom veselom obitelji te provedimo s njima nekoliko uzbudljivih dana u gradu!

Posjetit ćemo gradilište, tržnicu, supermarket, željeznički kolodvor, park, veterinarsku ambulantu u kojoj radi Pinin tata i izložbu slika u galeriji. Simpatični mališan Pino postat će omiljeno društvo vašem djetetu u prvim koracima razvoja govora. Učenje s Pinom nikad nije dosadno!

Šesti nastavak Pininih zgoda jednako je razvojno koristan za mlađu djecu i za predškolce. Cilj ove knjige je proširivanje djetetova vokabulara nazivima novih predmeta, pojmova i radnji, kao i razvoj vještina pripovijedanja.

Dragi roditelji,

pred vama je još jedno izdanje o svakodnevnim pustolovinama dječaka Pine i njegove obitelji. Prikladno je kako za mlađu, tako i za stariju predškolsku dob. Cilj mu je obogatiti djetetov rječnik novim pojmovima – nazivima bića, stvari, pojava i radnji – te razviti umijeće pripovijedanja.

Kako je osmišljena ova knjiga?

Na svakom se paru stranica prikazuju pojedinačne sličice s pitanjima i nazivima. Na velikim se ilustracijama pojavljuju u odgovarajućem kontekstu. Pitanja i slike ispod njih razdijeljeni su u dvije skupine. Prvi dio sadrži pitanja o predmetima i radnjama (Gdje je? Što je to? Tko je to? Što radi?), a namijenjen je najmlađima. Drugi dio je namijenjen djeci koja već umiju govoriti te im omogućuje da svoje pripovjedačke vještine uvježbaju uz pomoć kratkih slikovnih priča (Što se dogodilo?).

Kako se koristiti ovom knjigom za poticanje razvoja govora?

Kako bismo sadržaj primijenili u skladu s mogućnostima i potrebama djeteta, vrijedi zapamtiti nekoliko smjernica.

Kad čitamo najmlađoj djeci koja tek počinju govoriti (oko godinu dana): Tekst možemo preoblikovati te naprosto, umjesto da ga čitamo u izvornoj verziji, jednostavnim rečenicama opisivati ilustracije. Primjerice: „Djed kosi travu”, „Baka zalijeva cvijeće”, „Poštar nosi pismo”. Čitajući uvijek upiremo prstom u ono o čemu govorimo. Pokazujući sličicu pri dnu stranice pitamo: „Gdje je…?” (izgovaramo što je prikazano na slici). Zatim pomažemo djetetu da to pronađe na velikoj ilustraciji i ponovi naziv: „Da! Tu je…”, ili „Da! Tamo je…” Tako dijete upoznaje novu riječ i uči što ta riječ znači. Ako želimo provjeriti razumijevanje određene riječi, ne upiremo prstom u njezin prikaz. U tom slučaju upitamo, primjerice, „Gdje je kamion koji odvozi smeće?” i pričekamo da ga dijete pronađe na slici i pokaže. Pokazivanjem pojedinačnih slika potičemo mališana da samostalno imenuje predmet („Što je to? Tko je to?”). Moramo mu ostaviti dovoljno vremena, te ako ne uspijeva odgovoriti, strpljivo mu sami pokazujemo i govorimo odgovor.

Kad čitamo sa starijom djecom koja su već o vladala govorom: Sadržaj u knjizi može nadahnuti i potaknuti razgovor te slobodnije i složenije pripovijedanje. Nakon čitanja svakog dijela teksta korisno je usredotočiti se na slike pri dnu stranice i potaknuti dijete da pomoću njih odgovori na pitanje: „Što se dogodilo?” Priča zahtijeva, između ostalog, razumijevanje uzročno-posljedičnih i vremenskih odnosa. Dobrodošla su i popratna pitanja: „Što je Pino prvo učinio?”, „Što je učinio nakon toga?”, „Zašto?” Ako dijete još nije vično pričanju priča, učinimo to umjesto njega, jer najbolje se uči na dobrom primjeru.

Kao i uvijek, želim vam dobru zabavu sa zgodama maloga Pine!