Moj planet – ožujak 2017.

PTICE

FOTOGRAFIJE:  Tone Trebar, Shutterstock

Naše čaplje
Čaplje, bile snježno bijele ili šarene kao da imaju svečanu odoru, sve imaju kljun, vrat, tijelo i noge prilagođene za lov „brzobježećih“ životinja. Love sve životinje, sve što se miče i što za njih nije prevelik zalogaj. Najbolje love kad plijen čekaju pripravne. Njihovi poligoni za lov vrlo su raznoliki: njive i travnjaci, nasipi uz ceste, plitka jezera, bare, rijeke i potoci, odvodni kanali, bazeni soli i mirni morski plićaci. Love i u zraku.

 
Siva čaplja (Ardea cinerea)
najčešća je čaplja u Hrvatskoj. S obzirom na to da se hrani i u vodi i na poljima, srećemo je više od ostalih. Gnijezdi se u kolonijama visoko na drveću.

 
Velika bijela čaplja (Casmerodius albus)
Pojedinačno ili u manjim jatima, u jesen i proljeće, ova se čaplja šeće po našim poljima i vodama. Visoku i bijelu siluetu možemo primijetiti izdaleka. Za nju se još upotrebljava i stari stručni naziv „Egretta alba“.

Znaš li?
Čaplje se hrane ribom, vodozemcima, gmazovima, malim sisavcima i kukcima. Ženka i mužjak su kod gotovo svih vrsta iste boje. Postoje iznimke, a u nas je to čapljica.

Tone Trebar

ARHEO(B)LOG

Ilustracije: Srđan Ivanković

Arheologija – ključ za tajne prošlosti
Kopanje, lopatice, strugalice, četkice – vjerojatno su to najčešće asocijacije koje povezujemo s arheološkim istraživanjem. Pažljivo uklanjanje slojeva zemlje, prikupljanje nalaza i uzoraka, to je osnova istraživanja. Nakon toga slijedi čišćenje i zaštita predmeta, određivanje vrste predmeta i vremena u kojem su se koristili, te različite analize. Arheologija je znanost koja se stalno razvija i sve više surađuje s drugim znanostima u otkrivanju tajni prošlosti. Pa, ako baš niste ludi za poviješću, ili obožavate povijest ali biste se voljeli baviti i nekom drugom znanosti, ne brinite se, možete. U proteklih 30-ak godina mnoga značajna arheološka otkrića događaju se u – laboratoriju. Zato se nemojte začuditi ako arheologa zateknete za mikroskopom!

Fizika, kemija, mikrobiologija, genetika, botanika….
Određivanje vremena nastanka (datacija) uzoraka pomoću različitih analiza najraširenije je korištenje fizike u arheologiji. Razvoj znanosti poput mikrobiologije i genetike pomaže arheologiji u odgovaranju na mnoga pitanja, posebice u razdobljima i regijama u kojima ne postoji uporaba pisma. Prošle su godine ove znanosti pridonijele boljem razumijevanju mnogih problema.

Zanimljivosti
Na brončanodobnom lokalitetu Kalnik – Igrišče pronađene su sjemenke mnogih žitarica i mahunarki, ali i divljih jabuka. Čini se da su one bile omiljene prije skoro 3 000 godina na tom području, unatoč svome groznom okusu.
Rosana Škrgulja

SISAVCI

FOTOGRAFIJE:  Shutterstock

Zebre – afrički konji
Konji odjeveni u pidžame pripadaju trima različitim vrstama. One se najprije dijele na podvrste, a sve ih možemo prepoznati po prugastom uzorku dlake. Zanimljivo je da svaka životinja ima posve jedinstven uzorak crta, pa ne postoje dvije jednake zebre. To je nešto kao njihov otisak prstiju.

 
Slične konjima
Ove dugonoge životinje vrlo su slične konjima. Oblik tijela razlikuje se u nekoliko pojedinosti: njihova griva, na primjer, nije tako duga i bogata kao u njihovih domaćih srodnika. Istodobno, baš poput konja, izvanredni su trkači i većinu dana provedu pasući travu.

Crne pruge
One su njihov zaštitni znak. Budući da su okomite, pomažu životinji da se skrije u visokoj travi. Ako baš želiš primijetiti da trava nije crna nego zelena, odmah objašnjavamo: lav, grabežljivac koji najviše ugrožava zebre – potpuno je slijep na boje! Kada zebre stoje zajedno, u većoj skupini, njihov se uzorak toliko pomiješa da lav ima dojam da ispred njega pase jedna golema, dugačka životinja, a ne krdo konja.
Znaš li?
… da se različite vrste što žive na istome području ne pare međusobno? Zapravo su međusobno toliko različite da imaju čak i različit broj kromosoma.

Maja Stopar

ZOO KUTAK

FOTOGRAFIJE: OGGY, Shutterstock

Životinjski arhitekti
Od Kineskoga zida i piramida u Gizi do Eiffelova tornja i današnjih divovskih nebodera, čovjek od davnina ima potrebu graditi, bilo zbog vlastite obrane i zaštite, bolje i lakše organizacije, bilo zbog pokazivanja društvenog statusa ili ugodnijega stanovanja. No, nije samo čovjek graditelj na našem planetu. Sigurno ste čuli da postoje i neke životinje graditelji! Ali zašto – i što to životinje – grade?

Priču započinjemo vještim graditeljima i još vještijim lovcima – paucima ptičarima! U Zoološkome vrtu možemo susresti nekoliko vrsta, poput crnoga brazilskoga ili bjelokoljenoga pauka ptičara. Kao što im i samo ime kaže, u njihovoj mreži, odnosno na njihovu jelovniku, nađu se čak i ptice. Tajna njihova uspjeha krije se u tvorevini koju samo pauci mogu proizvesti – pogađate, to je paukova mreža!

Mnoge kornjače grade brloge za sklonište ili rupe u koje nesu jaja, a u kopanju istih pomažu im snažne prednje noge i kandže. Njihovi brlozi mogu biti tek jednostavne rupe, ali i velike duboke i široke rupe u pijesku ili zemlji.

Jedna od sigurno najpoznatijih životinjskih građevina nedvojbeno su ptičja gnijezda. Šetnjom našim zoološkim vrtom i prolaskom blizu lavova, na stablima ćete ugledati jedne od najzanimljivijih primjeraka gnijezda – ona ptice pletilje!

Zadružni kukci, poput mrava, termita ili pčela, grade velika zajednička skloništa i prebivališta, mravinjake, termitnjake i košnice. Neke će životinje jednostavno iskoristiti prirodne pojave poput špilja, jama ili srušenih stabala, a  druge će pak same ili u skupinama krenuti u zadivljujuće pothvate te izgraditi čuda životinjskog svijeta.

Antonio Svorenji

FOTOGRAFIJA MJESECA

FOTOGRAFIJA: Shutterstock

LASICA (MUSTELA NIVALIS) zvijer je iz porodice kuna (Mustelidae), duga oko 20 centimetara, crvenkasto-smeđega krzna, zimi svjetlijega ili potpuno bijeloga (u sjevernoj Europi). Živi u Europi, rjeđe u sjevernim krajevima Azije i Afrike. Unesena je i na Novi Zeland. Naša je najmanja zvijer. Nastanjuje livade, polja, šume, a zalazi i u ljudska naselja. Hrani se malim životinjama (najviše glodavcima) i ptičjim jajima.

IZVOR: http://www.enciklopedija.hr